Osobna iskaznica

Naziv projekta: Jezik izdanja hrvatske protestantske tiskare u kontekstu književnojezičnih smjernica XVI. st.

Akronim projekta: JezHrvProt

Šifra projekta: IP-2014-09-6415

Voditelj projekta: prof. dr. Mateo Žagar

Istraživački tim: akademik Stjepan Damjanović, doc. dr. Tanja Kuštović, dr. sc. Ivana Eterović, Blanka Ceković, prof. i dipl. knjižničar

Trajanje projekta: 1. 10. 2015.–30. 9. 2019.

Mjesto provođenja projekta: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Kratak opis projekta:

Ovaj je projekt osmišljen kao temeljit opis jezičnog stanja u hrvatskim izdanjima protestantske tiskare iz Uracha (glagoljicom, ćirilicom i latinicom, 1555, 1561–1565, 1568). Važnost temeljite obrade ovoga korpusa počiva na dinamičnosti prijelomnih zbivanja u koncipiranju jezika hrvatske knjige u XVI. st, iznimno važnu razdoblju kada se, na temelju urušena srednjovjekovnog ustroja „trostruko artikulirana“ književnog jezika (ovisno o tekstnim funkcijama) i uspostavljene diglosije (Ferguson 1959, Corin 1993), a prije razrade čvrste jezične politike u posttridentskoj ranonovovjekovnoj Europi kojom će početi tzv. protostandardizacijsko razdoblje hrvatskoga jezika, u tiskanoj glagoljskoj knjizi nastoji promovirati jedinstven jezik.

Premda je dosad bilo vrlo vrijednih pokušaja opisa jezika ovoga korpusa (17 izdanja u tri pisma, od toga samo na glagoljici na cca 2000 listova), taj je posao obavljen ili starijom metodologijom (Fancev 1916), ili tek na manjem dijelu korpusa (Damjanović 2010, 2011; Čupković 2010, 2013). Posljednjih desetak godina stvorene su dobre pretpostavke da se novom metodologijom potpuno opiše ova dionica jezične povijesti: objavljeni su mnogi pretisci, od kojih najveće djelo Novi testament (1562, 1563) i u latiničkoj transliteraciji (2013, 2015); provedena je temeljita komparativna analiza Misala hruackoga Šimuna Kožičića Benje (Rijeka, 1531) i prethodnih triju tiskanih hrvatskoglagoljskih misala. Cilj je ovoga projekta objaviti transliteracije i nekih drugih odabranih uraških glagoljičkih izdanja (prije svega Katekizma, Postile, Artikula), i to usporedbeno sa stanjem u paralelnim ćiriličkim i latiničkim izdanjima, te provesti analizu na svim jezičnim razinama, osobito na sintaktičkoj i leksičkoj. Novu metodologiju odlikuje odustajanje od dominacije dijakronijske perspektive te usmjeravanje na sinkrono koncipiranje jezika unutar kojega se kombiniraju jezični elementi iz sva tri hrvatska narječja te elementi crkvenoslavenskoga jezika.