Mateo Žagar

2 1 Mateo Žagar

Mateo Žagar (Zagreb, 1965) završio je 1990. studij hrvatskoga jezika i jugoslavenskih književnosti na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Iste godine upisao je poslijediplomski studij iz lingvistike na istom fakultetu. Od siječnja 1991. zaposlen je kao znanstveni novak na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost. Magistarski rad Koherencija natpisa Bašćanske ploče obranio je 1993., a doktorirao 2000. temom Osnovne smjernice grafetičkog uređivanja hrvatskoglagoljskih tekstova XII. i XIII. st. Godine 2002. promaknut je u znanstveno-nastavno zvanje docenta, 2006. stekao je znanstveno-nastavno zvanje izvanrednoga profesora, a 2010. zvanje redovnoga profesora. Bio je dugogodišnji suradnik na projektu prof. dr. Stjepana Damjanovića Enciklopedija hrvatskoga glagoljaštva, u okviru kojega je organizirao istraživanja jezika Misala hruackoga Šimuna Kožičića Benje (1531).

Od samoga početka zaposlenja vodio je seminare, kasnije i predavanja, iz staroslavenskoga jezika, osim na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, i na Filozofskom fakultetu u Puli (1995–2001) te na Hrvatskim studijima u Zagrebu (1994–2000). Kao dugogodišnji suradnik na Zagrebačkoj slavističkoj školi (ljetnom slavističkom seminaru hrvatskog jezika, književnosti i kulture) vodio je tečajeve hrvatskoga jezika za strance, kao i tečajeve staroslavenskoga i starohrvatskoga jezika, te predavao. Od 1993. do 1996. bio je i zamjenik ravnatelja ZSŠ-a. Kao voditelj za kroatističko područje danas sudjeluje u pripremanju i provođenju interkulturalnoga poslijediplomskog studija medievistike pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu (voditelj prof. dr. Neven Budak). Sudjeluje i u nastavi poslijediplomskoga studija kroatistike na istome fakultetu (voditelj prof. dr. Vinko Brešić), povijesti i dijalektologije hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Rijeci te kroatologije na Hrvatskim studijima.

Pohađao je ljetne slavističke škole u Ljubljani (1989), Sofiji (1990) i Ohridu (1991). Kao predavač gostovao je na brojnim stranim sveučilištima: Budimpešta 1994, 2011, Udine 1998, Ljubljana 1997, 1999, 2000, London 2001, Würzburg 2002, Heidelberg 2003, Oslo 2008, Graz 2008, Tuzla 2010, Rim 2012, Skoplje 2013, Kopenhagen 2013, Beč 2013. Na znanstvenome usavršavanju u inozemstvu, na Institutu za slavistiku Sveučilišta u Beču, boravio je triput na višemjesečnim stipendijama: 1996, 1998, 2001. U ak. godinama 2001/2002. i 2002/2003. radio je kao lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Bonnu te iskoristio to vrijeme za znanstveno usavršavanje.

Od 1994. do 1999. bio je koordinator CEEPUS-ovih mreža HR-13 (kojoj je i osnivač) i A-4, preko kojih je omogućeno stotinama studenata kroatistike i slavistike te desecima profesora da ostvare mjesečne i višemjesečne stipendije u inozemstvu. Dugogodišnji je predstojnik Katedre za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2008. do 2010. bio je zamjenik pročelnice Odsjeka za kroatistiku, a od 2010. do 2012. pročelnik Odsjeka. Od 2008. član je Upravnoga vijeća Staroslavenskoga instituta. Od 2013. do 2014. bio je prodekan Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2008. do 2014. bio je član Znanstveno-nastavnog vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2013. član je Društveno-humanističkog vijeća Sveučilišta i Senata Sveučilišta u Zagrebu. Od 2014. član je suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Godine 2008. dobio je Godišnju nagradu HAZU za znanost za knjigu Grafolingvistika srednjovjekovnih tekstova (Matica hrvatska, Zagreb, 2007). Godine 2015. dobio je Državnu nagradu za znanost za knjigu Uvod u glagoljsku paleografiju 1: X. i XI. stoljeće (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2014).

Višegodišnji je suradnik Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža (pri izradi natuknica za Hrvatsku enciklopediju i Hrvatsku književnu enciklopediju). Od 2008. član je međunarodnoga znanstvenog savjeta časopisa Richerche slavistiche (ur. Mario Capaldo). Bio je glavni organizator znanstvenoga kolokvija u čast 70. rođendana akademika Josipa Bratulića (Matica hrvatska, Zagreb 2010) i znanstvenoga kolokvija u čast 65. rođendana akademika Stjepana Damjanovića (Filozofski fakultet, Zagreb 2011), član Organizacijskog odobra znanstvenoga skupa „Hrvatska ćirilička baština“ (HAZU, Zagreb 2012) te inicijator i član Organizacijskog odbora znanstvenoga skupa „Trans-misija kroatistike“ (Poznanj 2013).

Znanstvena bibliografija

http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=188885