Stjepan Damjanović rođen je 2. studenoga 1946. u Strizivojni kod Đakova. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u rodnom selu, a četiri viša u susjednom Vrpolju. Nakon gimnazijskoga školovanja u Požegi upisao se na Filozofski fakultet u Zagrebu i diplomirao jugoslavenske jezike i književnosti (kao A-predmet) te ruski jezik i književnost (kao B-predmet). Cijeli radni vijek na tom je fakultetu: 1971. izabran je za asistenta profesoru Eduardu Hercigonji na Katedri za staroslavenski jezik (danas Katedra za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo), od 1982. je docent, a od 1986. redoviti profesor na toj katedri. Njezinim je predstojnikom od 1992. do 2008. Na tom je fakultetu obranio svoj magistarski (1977) i doktorski (1982) rad s temama iz jezika srednjovjekovnih hrvatskoglagoljskih tekstova.

Osim na matičnom, predavao je na sveučilištima u Osijeku, Rijeci, Mostaru, Bochumu, Grazu i Pragu, a gostovao je jednokratno i na drugima. Bio je predsjednik Komiteta hrvatskih slavista i organizator Prvoga hrvatskog slavističkog kongresa u Puli. Od 1996. do 2000. bio je član Upravnoga vijeća Sveučilišta u Zagrebu, od 1999. do 2002. glavni tajnik Matice hrvatske, od 2002. njezin potpredsjednik, a sada i predsjednik. Utemeljio je i do 2005. uređivao Matičinu biblioteku Inozemni kroatisti. Član je uredništva Matičine biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti, za koju je 2012. priredio izbor iz djela Stjepana Ivšića. Godine 1998. postao je članom suradnikom, a 2004. pravim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Objavio je sljedeće naslove: Tragom jezika hrvatskih glagoljaša (1984), Opširnost bez površnosti (1988, ²2006, ³2013), Jedanaest stoljeća nezaborava (1991), Glasovi i oblici općeslavenskoga književnog jezika (1993, ²1995; pod naslovom Staroslavenski glasovi i oblici ³2000; pod naslovom Staroslavenski jezik ⁴2003, ⁵2005), Jazik otačaski (1995), Filološki razgovori (2000), Slovo iskona: Staroslavenska/starohrvatska čitanka (2002, ²2004, ³2012), Mali staroslavensko-hrvatski rječnik (s Ivanom Jurčevićem, Tanjom Kuštović, Borisom Kuzmićem, Milicom Lukić, Mateom Žagarom, 2004, ²2009), Slavonske teme (2006), Jezik hrvatskih glagoljaša (2008), Novi filološki prinosi (2014). Urednik je i jedan od autora Povijesti hrvatskoga jezika. Knjiga prva: Srednji vijek (2009). Priredio je dvadesetak knjiga drugih autora te napisao osamdesetak znanstvenih rasprava i isto toliko recenzija.